Govor mržnje u online medijima

hate

Piše: Bajrić Enesa
 
Jedno od petoro djece koje koristi Facebook starosti je između devet i 12 godina, što je nedozvoljeno prema politici sajta. Ovaj alarmantni podatak rezultat je istraživanja EUKidsOnline projekta iz 2011. godine, iz kojeg su također pozvali društvene mreže da onemoguće dostupnost profila djece putem internet pretrage. Međutim situacija se nije promijenila. Pitanje je do kad će trajati?
 
Govor mržnje je jedan od najvećih problema javne komunikacije, a posebno online komuniciranja. Omogućen je i potaknut mogućnostima anonimne komunikacije i interakcije na internetu. Ne postoji općeprihvaćena definicija govora mržnje.
 
U Aneksu; govor mržnje; podrazumijeva sve oblike izražavanja koji šire, raspiruju, podstiču ili pravdaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam ili druge oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujućitu i netoleranciju izraženu u formi agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, diksrimininacije i neprijateljstva prema manjinama, migranatima i ljudima imigranti istog porijekla. Govor mržnje, u najširem smislu može biti i gesta, grafit, parola, simbol, insignija, karikatura, ilustracija, manifestacija, pjesma, pozdrav, poklič...
 
Kako kaže profesor Enes Osmančević:“ U Bosni i Hercegovini, za razliku od devedesetih godina, kada su najizraženiji bili nacionalna i vjerska mržnja i netrpeljivost, sada se govor mržnje najčešće manifestira kroz negiranje zločina, afirmaciju totalitarnih doktrina, drugačiju političku i seksualnu orijentaciju.“ On još navodi da jezik mržnje nije iščezao. On je evoluirao, promijenio je oblik i nositelje.
 
Umjesto mržnje spram pripadnika drugih nacionalnosti i vjerske pripadnosti, karakterističnim za javnu komunikaciju devedesetih godina XXI stoljeća, sada je dominantna ideološka isključivost i netrpeljivost spram osoba političkog opredjeljenja. Također govor mržnje se manifestira kao negiranje zločina,veličanje totalitarnih ideologija, ali i mržnja i netrpeljivost spram osoba drugačije seksualne orijentacije.
 
Promoviraju je partijski lideri ,a pronose njihove pristalice, koje su nerijetko instruirane u partijskim propagandnim štabovima kako da šire mržnju u socijalnim mrežama, sakriveni iza lažnih profila. Umjesto eksplicitnog jezik mržnje, postao je skriven, posredni, alegoričan.
 
Umjesto pronositelja iz devedesetih godina –XX. Stoljeća, političara, vjerskih lidera i novinara koji su se još uvijek osjećali društveno i poltičkim radnicima, pronositelji u 21. stoljeću su korisnici web portala sa lažnim identitetima i nadimcima. Govor mržnje u medijima predstavlja krivično djelo, prema važećim zakonima u BiH. Zbog toga je Vijeće za Štampu i pokrenulo akciju Niste nevidljivi, koja se realizira u suradnji sa policijom i tužiteljstvima u BiH.
 
Cilj ove akcije i ukupnih nastojanja Vijeća za Štampu i jeste da se jezik mržnje ukloni, kao da se i kultura komuniciranja među korisnicima medija podigne na viši nivo, te da uredništva printanih i on line medija postanu svjesna važnosti svojih uloga u demokratskom društvu i spriječe širenje jezka mržnje.

Tags: